IN MEMORIAM

20 07 2014

Croatian Edition

Don Živko Kustić

1930 – 2014

Zivko-Kustic

 

Autor teksta: Ervin Farago / Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj

 

Danas brojni mediji prenose tužnu vijest: dugogodišnji urednik “Glasa Koncila”, grkokatolički svećenik Živko Kustić umro je danas u Zagrebu u 84. godini života, doznaje se u Križevačkoj eparhiji.

Živko Kustić (Split – 1930, Zagreb – 2014.) diplomirao je teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za grkokatoličkog svećenika zaređen je 1958. godine. Cijenjen propovjednik i pastoralni djelatnik te britak polemičar, smatran je za legendom hrvatskoga katoličkog novinarstva. (index.hr)

Rođen je u Splitu 12. prosinca 1930. bio je suprug i otac petero djece. U Zagrebu je studirao matematiku, fiziku i teologiju koju je diplomirao 1975. Za svećenika grkokatoličke Križevačke biskupije zaređen je 5. svibnja 1958. u Križevcima. Od 1958. do 1963. bio je župnik u Mrzlom Polju i Sošicama na Žumberku.

Od 1963. do 1972. bio je pokretač, novinar, reporter i kolumnist Glasa Koncila. Glavni urednik Glasa Koncila bio je od 1972. do 1983. a glavni i odgovorni urednik od 1983. do 1990. Više puta je suđen i osuđivan. Od 1990. do 1991. bio je stručni savjetnik u Ministarstvu iseljeništva, voditelj Odjela za djelovanje vjerskih zajednica među Hrvatima izvan domovine. Od 1991. do 1993. djelovao je kao urednik lista “Živa zajednica” za iseljene hrvatske vjernike u Njemačkoj. Od studenoga 1993. do listopada 1998. bio je pokretač i glavni urednik Informativne katoličke agencije (IKA). (glas-koncila.hr)

Don Živko Kustić bio je glas vjerske slobode u svojoj sredini. Zato ću na ovom mjestu priložiti razgovor Darka Pavičića s njim, u kojem se jasno zalaže za razdvajanje simbola vjerskih i državnih institucija:

Legendarna pisma seoskog župnika don Jure iz Glasa Koncila upravo izlaze u knjizi koju će izdati zagrebačka Alfa, a don Jure je zapravo – don Živko. Don Živko Kustić, katolički novinar i publicist, nekadašnji glavni urednik Glasa Koncila i Ike, sada duhovnik u Domu umirovljenika Centar u Zagrebu i kolumnist u dnevnim novinama.

 Sviđa li vam se Ivo Josipović?

 – Ne bih znao reći što uopće znači pitanje sviđa li mi se netko ili ne, ali mi zakonito izabrani predsjednik moje države nekako sjeda u okvire onoga što možemo smatrati dobrim.

A to što se izjašnjava kao agnostik?

– Nedavno je Esad Ćimić vrlo dobro objasnio da agnostik ne znači ateist. Agnostik je čovjek koji s pitanjem Boga nije načisto, koji ne govori niti da ga ima niti da ga nema i ne pripada nijednoj religijskoj zajednici, ali nije protivnik Božji.

Je li to ključna razlika između ateista i agnostika?

– Ateist je uvjeren da Boga nema i druge u to uvjerava, a agnostik priznaje da mu nije jasna ta definicija.

Ali, što ako je u današnje vrijeme agnosticizam, eufemizam za ateizam jer je ljepše u većinski katoličkoj zemlji reći da si agnostik nego ateist?

– Ne samo u većinski katoličkoj zemlji nego i u civiliziranom svijetu riječ ateizam jako je neugodna. To samo znači da se razvila opća svijest. Nije da se čovjek pretvara, nego ga prilike tjeraju da iznova mora o tome misliti.

Jesu li se onda kod nas mnogi ateisti nominalno pretvorili u agnostike?

– Vjerujem čak nešto drugo: da su bili agnostici i prije, ali su se zvali ateistima iz neke partijske dosljednosti.

Znači, oni koji su lupali po vama bili su agnostici?

– Oni koji su mene mučili? Oni su bili politički neprijatelji moje Crkve i moga naroda! A ima li Boga ili ga nema, uopće im nije bilo važno.

Bilo im je to sporedno?

– Oni su se pokrivali teorijom ateizma, ali zapravo su bili neprijatelji moje Crkve i moga naroda.

Zašto su onda crkveni vrh i kler dali podršku Bandiću ako je to sada sve tako jednostavno?

– Nisu baš mnogi dali potporu, ali razumljivo je da nekoliko, čak i istaknutih predstavnika Crkve, razmišljalo da će biti teško glasovati za nekoga tko zvuči kao bivši komunist pa su se pokolebali tražeći izlaz u ovome drugome, koji je također jučerašnji komunist. Tako da u drugom izbornom krugu za vjernika i nije bilo mnogo izbora. Nijedno ni drugo nije mu bilo idejno blisko.

Obojica su, dakle, bivši komunisti.

– Točno, samo što mnogi, i od kršćana koje poznajem, skloni su misliti da je sadašnji predsjednik ipak nekako europskiji i kulturniji.

Hoće li on inzistirati na uklanjanju vjerskih obilježja iz javnih ustanova?

– Ne znam, to njega treba pitati. Nije još rekao što misli o tome. To ionako nije presudno pitanje.

Ali, izazvalo je burne reakcije?

– Izazvalo je burne reakcije kao i mnoge druge stvari koje nisu domišljene kod nas, a ako se o tome dublje promisli, onda ćemo znati što misliti. Mi još nemamo gotove definicije o tome.

Treba li to definirati i kako?

– Mislim da to ne treba definirati niti u vezi s tim tjerati velik spor. Kako je došlo, tako neka se razvija. A što će od toga biti, ja ne znam.

Trebaju li biti vjerska obilježja u javnim ustanovama?

– Da se mene pitalo nakon pada komunizma, ne bih inzistirao na tome da se to postavi u javne ustanove.

Zašto?

– Zato što javne ustanove nisu vjerske, a 50 godina naučili smo biti i te kakvi vjernici i bez križa i bez plaće svećeniku pa smo i dalje mogli biti dobri vjernici i bez križa u necrkvenoj prostoriji. I bez svećeničke plaće. A dobili smo i jedno i drugo.


Actions

Information

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

Gravatar
WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s




Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 55 other followers

Build a website with WordPress.com
%d bloggers like this: